Postoji ta legendarna mantra biznisa: “Kupac je uvijek u pravu.”
To uglavnom kažu ljudi koji nikada nisu radili s ljudima i koji ne znaju da klijent nije uvijek u pravu
U stvarnosti – naročito onoj u kojoj se znanje, vrijeme i iskustvo ne mjere po kilogramu – ta rečenica brzo postane najbrži put do pregorijevanja.
Jer ako je klijent uvijek u pravu, zašto ste vi tu?
Ljudi ne kupuju ono što im treba. Kupuju ono što misle da žele.
I to je u redu.
Svi smo mi ponekad kupili nešto što nema veze sa zdravim razumom – da nas ne lažemo.
Ali kada osoba dođe da kupi “premium”, a želi platiti “budžetski”, nastaje problem.
To je kao da uđeš u restoran s Michelinovom zvjezdicom i pitaš ima li ćevapa – za ponijeti.
Iskustvo nije Google rezultat.
Onaj ko nešto radi deset, petnaest godina, zna da “samo da mi malo prepravite” znači otvaramo Pandorinu kutiju, i da “imate li jeftiniju varijantu?” obično dolazi nakon što je objašnjeno zašto nešto košta koliko košta.
Ne, nije skupo zato što neko pokušava “uvaliti”.
Skupo je jer znanje, vrijeme, porezi, testiranja, alati, odgovornost – sve to košta.
Ali klijent to često ne zna. I ne mora znati.
Njegov posao je da traži. Naš posao je da znamo gdje se crta povlači.
Najskuplje “jeftino” je ono što se dva puta plaća.
Klijent koji traži najnižu cijenu će uvijek naći nekoga ko radi jeftinije.
Pitanje je – hoće li taj posao i trajati?
Hoće li isporuka stvarno riješiti problem? Ili samo odgoditi novi?
Svi smo mi bili i na toj strani – kad smo “prošli jeftinije” i kasnije završili na YouTube tutorijalima, pokušavajući ispraviti ono što smo sami zakomplikovali.
U poslu je to skuplje od bilo kojeg “skupog” rješenja.
Ne znači “ne” – nego “može, ali ne za te pare.”
Reći klijentu da nije u pravu ne znači biti drzak.
To znači biti profesionalan.
Postoje načini da se kaže:
– “Cijenim vaš entuzijazam, ali to što tražite… nije realno.”
– “Postoji rješenje, ali ne u tom budžetu.”
– “Nije da ne želimo, nego ne možemo garantirati kvalitet po tim uvjetima.”
Ako je sve da, može – onda šta tačno znači kvalitet?
Tržište je sudija.
Na kraju, svi smo mi samo igrači u jednoj velikoj pijaci.
Ko traži jeftino – naći će jeftino.
Ko traži kvalitet – prepoznaće kad vidi.
I neće pitati zašto nešto košta toliko. Pitaće: “Kad možemo početi?”
Zato ne treba uvjeravati svakoga.
Treba jasno reći ko ste, šta nudite i koliko to vrijedi.
A onda – neka publika sama odluči je li to za njih. Ili nije.
Last modified: 25/04/2025
