In MINDSET Written by

Dnevnik iz izolacije – raštrkane misli

Sjedim, tipkam. Jedan urađen web sajt upravo predala, drugi započela, lijepo to ide. Imam na lageru još nekih da se o njima priča, pa eto samo nek se radi. Biće posla, uvijek ako Bog da. U svijetu panedemija, dever na sve strane. A ja… u 3 ujutro tražim IrfanView za MAC OS i odjednom se nanervira  jer nema taj programčić za moj operativni sistem.

Jooooj, a navikla sam, koristim ga već skoro pa deceniju. Što ga baš sad nema? Nigdje veze, a taman sam se bila isključila od svega. Radila, automatizirala se. Nema notifikacija, vijesti, svi spavaju. Bila sam svoj na svom!

Jučer sam sva hladna nekakva, sva fokusirana na kilometre zadaće koju mi Ammar vrijedno piše, a o vijestima ni slušati ne mogu više pa sam se bila totalno ošamutila. Gledam mu podočnjake. Ammarove. Bronhitičar, duša mamina, cijelu zimu ga čuvam od smoga. Sunca dijete nije vidjelo od ljeta. Taman smog prošao i došlo dugoočekivano proljeće i opet ne može iz kuće nigdje. U mislima sam sad na nekom lijepom selu, neka kućića ili brvnara bi bila dovoljna, samo eto da ima, ako je moguće, onaj američki trijem. Ono mi je želja od malih nogu. Sjedim na tom trijemu, i dalje radim posao koji volim, Ammar trčkara uokolo po dvorištu, iza kuće posijano povrće… ma milina.

Nikad većeg razloga nisam imala da se povučem na to svoje neprežaljeno selo kao sad. I jedva čekam. Eto, samo da jedna pandemijica prođe. Da ukinu Policijski sat, zabranu da djeca ispod 18 godina i starije osobe od 65 mogu da iziđu iz kuće – pa pravac selo. Ima tu još obaveza, planova, strategija – ali ne mislim na to. Već mi miriše proljetno cvijeće kroz prozor ove moje izolacije. Dobro sam, jesam.

Glupi programčić koji me zaustavio iz poslovnih misli, linija, pixela i bugova. Glupi me programčić podsjeti da dignem glavu s monitora i osjetim hladnoću snijega krajem marta u ovom pandemijskom periodu. Sad ću ovo objaviti, pa ću nastaviti razmišljati o ekonomiji BiH, o tome kako su nam omogućili da možemo kupiti test za Koronu za nekih 150-180 maraka. Šta je to? Tek polovina mjesečnih primanja u BiH. Počeću o ovoj nazovimo je privredi BiH i njenom eventualnom oporavku… i dočekati jutro. Nema opet spavanja. Opet će mi biti mrsko uraditi generalku u stanu, a čujem sve žene u mahali uradile.

Gasi internet Sabina, motaj kablove… Bjež bolan, ja i moje misli. Ostajte mi negativni pa se čujemo pri slijedećoj navali slova u vjerovatno neka nova, ako Bog da, gluha doba noći.

Visited 1 times, 1 visit(s) today

Last modified: 24/03/2020

Pretplatite se na novosti s moga Bloga :)
Close