Pa me upita o čemu… U skladu s aktuelnostima, prođe me dobar dio jutra istraživajući Corona virus, karantene, sojeve i simptome zaraze rekoh da ću pisati o Kini, njenoj ekonomiji i malo se dotaći komunizma, depopulacije stanovništva i “velikog” ugovora između USA i Kine koji je potpisan prošle godine i koji je poprilično sumnjiv. Gleda me onako blijedo, mora da misli da mi je smog malo udario u glavu pa reče rečenicu – Piši ženo o cvijeću…
Niko me ne poznaje kao on. Evo dok ovo pišem još mi zvoni ta rečenica u glavi. Koliko zaista čovjek treba da misli? Na koliko zaista pitanja treba da se odgovori? Koliko vremena sebi možemo dozvoliti u životu na stvari tipa seoba naroda, stanje uma, o Balkanu i informaciji da BiH sad trenutno ima 2.7 miliona ljudi tj. 1 milion manje od prije nekoliko godina, o obrazovnom sistemu i izvijesnosti odluke Vlade Kantona Sarajevo o obustavi nastave zbog groznih 300+ indeksom kvalitete zraka, o vakcinama i farmakomafiji… Neću nabrajati više ništa, povratiću.
Da li će moje individualno mišljenje učiniti neku promjenu? Moj stres i zabrinutost? Neće. Nažalost. Kako učiniti promjenu?
Novac je jako bitan. Koliko god ko sad zvučalo čudno, ali mnoge stvari se mogu riješiti upravo parama. Rad, red i discipina, etički i moralni okvir u biznisu i stvaranje nove vrijednosti. Zdravu hranu možemo kupiti parama, kvalitetnije liječenje možemo platiti, kvalitetno obrazovanje također. Vraćanje prirodi, pomaganje siromašnom – za sve nam trebaju pare.
Zato, kakva god sad situacija bila i šta god da se dešavalo – gledajte u smjeru napretka, duhovnog i materijalnog. Duhovno čistimo družeći se s pozitivnim ljudima, udjeljivanjem od onog što mi imamo, međusobnim potpomaganjem na svim nivoima, vraćanjem Gospodaru i oslanjanjem na Njega. A materijalno, uz Božiju pomoć, disciplinu, učenje i rad – pa ćemo moći smanjiti uticaje svih gore navedenih problema barem malo. I za sebe, i za one oko nas. Mišljenja sam da smo odgovorni za sebe i sve ljude oko sebe do te mjere da ne narušavamo ničije individualno pravo sve dok ono ne utiče negativno na nas same. I vjerujte mi, nikad nije malo. Mnogima sam u razgovoru rekla ovu kratku priču o mravu kad mi se požale da je malo ono što rade, da vole svoj posao, ali MALO zarađuju i nisu sigurni da li bi bilo bolje da ne rade nikako…
Za vrijeme Sulejmana a.s. zapali se jedan dvorac. Požure svi da ga gase donoseći vodu. U tom metežu svi ostadošeni zapanjeni kad vidiše da je i mali mrav ponio vode koliko je mogao. Upitaše ga:” Mali mrave zašto se mučiš i donosiš vodu koja gotovo ništa ne doprinosi gašenju ovog velikog požara?”
Mrav im odgovori:” Ja ovim želim da Allah vidi na čijoj sam strani.”
I zato, baš evo jedan post, o cvijeću gdje cvijeće nije ni spomenuto, ali Bog zna na čijoj sam strani i da podsjetim ko god ovo da pročita – šta god se dešavalo, kakve god (ne)prilike bile i gdje god da živjeli – rad, red, trud i disciplina i samo napred idite, i duhovno i materijalno bez puno stresa oko stvari na koje ne možete uticati.
corona cvijeće disciplina kina mrav novac rad red virus
Last modified: 25/01/2020
