In MINDSET Written by

Žene, rad i kataloška prodaja – zašto smo tako strogi jedni prema drugima?

Ovu bih temu najviše voljela početi sa riječju JOOOOOOOJ! Već godinama šutim i ne komentarišem nigdje ništa, ali sad, hvala Bogu, imam svoj blog pa mogu pisati šta me volja i koliko me volja. Pravi čitaoci će se sami pronaći i nisam uopće opterećena tim. Pa da krenem.

Kod nas u Bosni i na Balkanu, svaka žena koja odluči raditi nešto “izvan okvira” automatski upada na svojevrsno minsko polje. Signali dolaze sa svih strana: “Trebaš raditi!”“Ma šta će ti posao, sjedi kući!”
U jednoj prosječnoj ženi lome se hiljadu pitanja: raditi za 900-1000 KM, pa pola toga dati za vrtić gdje će dijete jesti sumnjivu hranu i provoditi dane s premalo osoblja? Ostatak plate otići će na hranu i prevoz, a ona će biti umorna, iscrpljena i opet s osjećajem da nije dovoljno uradila za svoju porodicu.

I tako mnoge odluče ostati kući, i to iz različitih razloga:

  • neke nemaju dovoljno primanja da bi im posao “na bijelom papiru” imao smisla

  • neke imaju po troje, četvero, petero djece

  • neke brinu o starijim roditeljima ili članovima porodice

  • neke jednostavno imaju poduzetnički duh i žele probati nešto svoje

I onda se dogodi ono najlogičnije: žena odluči raditi ono što može – prodavati kataloške proizvode. Farmasi, Avon, Oriflame, Tupperware, Limes… svejedno je koji brend. Suština je da želi zaraditi svoj hljeb.

Kad reklama iz Konzuma ne smeta, ali komšinica smeta

I tu nastaje haos. Čim podijeli katalog na Facebooku ili pošalje poruku prijateljici s ponudom, dočekaju je komentari: “Dosadna je, naporna, sektašica.”
I sad se pitam – zašto?

Da li vas nervira kad vas Konzum bombarduje reklamama usred filma? Ne.
Da li vas nervira kad na vrata dođe čovjek s lecima za pizzu? Ne.
Da li vas nerviraju beskrajni telefonski pozivi o “magičnoj kremi za stopala”? Ne.

Ali vas nervira žena iz komšiluka koja želi zaraditi za svoje dijete i šalje poruku s katalogom. Paradoks, zar ne?

Mindset koji nas koči

Mi, nažalost, na Balkanu imamo duboko ukorijenjen mindset: “Ako se nisi ubio od posla od 9 do 17 sati – nisi ni radio.”
Žena koja prodaje kataloške proizvode se često doživljava kao da “zabavlja se po kući”, a ne kao neko ko gradi svoj mali posao.

Na Zapadu, porodice porodično vode katalošku prodaju i žive sasvim pristojno. Plaća se rad, plaća se znanje, plaća se iskustvo. Kod nas je sramota probati nešto što nije “pravi” posao.

Poruka za obje strane

Ako ste od onih koji kritikuju – razmislite prije nego što komentarišete. Ta žena nije ništa drugačija od žene koja radi u trgovini, samo je odabrala drugačiji put da zaradi. Ako ne želite kupiti, budite pristojni i recite: “Hvala, ne treba mi.”

A vama koje radite i borite se za svoj budžet – ne obazirite se. Ljudi često ne razumiju tržište, ponudu i potražnju, a kamoli globalnu ekonomiju. Svijest će se kod nas promijeniti, ali do tada, radite ono što znate i što vas veseli.

Jer bolje je i 50 KM zarađenih pošteno od kuće nego nula KM i osjećaj da ste “pristojno šutjeli” da se ne zamjerite komšiluku.

Visited 1 times, 1 visit(s) today

Last modified: 23/07/2025

Pretplatite se na novosti s moga Bloga :)
Close