Imati pozitivan stav u životu i naspram tog istog života je generalno zdravo, a naročito se očituje kod ljudi koji vjeruju u Boga, međutim počeli su se dešavati slučajevi da ljudi sa realnim problemima i u opasnim situacijama “mantraju pozitivu”, očekujući rješenje od Boga ili koga već oni smatraju adekvatnim, bez ikakve realne (re)akcije.
Jedna od najvećih toksičnosti današnjeg doba je to “inzistiranje” da uvijek moramo biti sretni pa smo došli do toga da volimo svoj posao, ali ne bi smjeli da se previše radujemo vikendu?!
Znači, nemojte me shvatiti pogrešno – lijepo je biti pozitivan, lijepo je očekivati najbolje u životu, ali se pod moramo prestati truditi da sve izgleda idealno, jer nije tako – život ponekad može biti jako, jako izazovan. Svako životno iskustvo ostavlja trag na čovjeku, a ukoliko “mantramo” da je to “ništa strašno” možda ćemo u jednom momentu izgubiti osjećaj za realnost. Čudimo se kako ljudi prolaze pored nesretnog dede koji je pao na ulici; čudimo se kako su ljudi neosjetljivi naspram poznanika, sugrađana koji imaju neki problem – to i nije toliko do njih, koliko su oni “zatrovani” nerealnim pozitivnim stavom, te će prije povjerovati da je dedo, na primjer, malo prilegao da odmori, a ne da je doživio pad usljed nekih zdravstvenih poteškoća.
Taj nekakav, nazovimo ga “prisilni pozitivizam” je upravo i napravio neke od najvećih problema u današnjem svijetu jer su ljudi izgubili granicu između akcije i inercije, inertan čovjek nije pozitivan čovjek nego lijen čovjek, a u tome, prinzaćete, nema ništa pozitivno. Ja sam pozitivna osoba i pokušavam da svemu u životu pronađem lijepu stranu. Englezi imaju krasnu poslovicu koja mi je zaista draga, a kaže ovako:
Every cloud has a silver lining.
Zaista – u svakoj situaciji se može pronaći nešto pozitivno, no sama pozitivnost nije jedini pokretač reakcija na okruženje.
Biti stalno pozitivan nije potrebno da bi se živio uspješan i ispunjen život. Biti aktivan i pozitivan je recept koji može voditi ispunjenom i uspješnom životu, no ni tada nemamo nikakve garancije; i budimo iskreni – kakav bi bio život da imamo garancije i da nikada ne budemo iznenađeni i da smo uvijek spremni i da će uvijek da nam se desi samo ono što mi želimo, to onda ne bi bio život – to je kompjuterski program, a mi nismo kompjuteri.
Naučnici iz polja psihologije su ovaj trend pozitivizma o kojem govorim nazvali jednostavno – toksična pozitivnost. Iako smo se u historiji čovječanstva često susretali sa “negativistima” ili emocionalnim vampirima pa smo ih komentarisali po socijalnim mrežama i pravili različite vrste “meme”-a u međuvremenu smo stvorili skupinu “prepozitivnih ljudi”.
Na koji način se vratiti u kolosijek ukoliko ste “pozitivista” kojem nije jasno zašto mora konstantno da hrani tu pozitivnost da bi postojala:
- Izbjegavajte ignorisanje problema ili guranje istih pod tepih
- Saslušajte kako se drugi osjećaju kad vam nešto govore (iako je drugačije od vašeg mišljenja… ljudi imaju pravo da misle drugačije, a možda i vama otvore vrata za neke nove osjećaje koje niste znali prepoznati)
- Ne osjećajte se loše jer se osjećate loše
- Osjećaji se međusobno ne isključuju (izgubili ste posao i tužni ste, i to je u redu, isto kao što je i nada da ćete pronaći novi posao sasvim u redu. Niste izdali povjerenje u Boga, na primjer, ako u Njega vjerujete a osjećate se loše… Dešavalo se i najboljima!)
- Pozitivizam ponekad natjera čovjeka da očekuje od sebe nerealne stvari. Radije unaprijedite do sada naučeno, nego da “skačete” na nešto novo. Razočaraćete se pa onda opet posegnuti za skrolanjem – #hastag #uspjeh #motivacija #pozitiva #dobrevibracije
- Izbjegavajte “pozitivističke” poruke na internetu i u životu. Tjeraće vas da se osjećate gore nego što bi trebalo kad imate neku poteškoći, govoreći vam da je to što vam se dešava zaista fantastično i divno, ali ste vi tako slabi i nejaki, duhovno i psihički, pa ste to nedovoljno spektakularno doživjeli.
Mi smo emocionalna stvorenja, sposobna da iskusimo širok spektar osjećaja. Međutim, osjećaji koji se smatraju poželjnijima (ili čak prihvatljivijima) u društvu daleko su ograničeniji. Stavljanje sretnog lica (happy face) i predstavljanje veselog raspoloženja svijetu – čak i kad ljudi prolaze kroz zaista teške stvari – se pozdravlja. Ljudi koji se kroz osmijeh probiju kroz teška vremena pohvaljeni su zbog njihove hrabrosti. Suprotno tome, ljude koji izražavaju svoje osjećaje frustracije, tuge, depresije, ljutnje – sve normalne osjećaje ljudskog bića – često “počaste” komentarima „može biti i gore“ ili „možda bi pomoglo da promijeniš svoj stav o tome.” Upravo to nije zdravo!
Ovaj članak je namjenjen individualcima, a kolektiv – pa kolektiv ima ionako previše smetnji da bi se njegova neralna ohrabrenja ili kritike nekog pojedinca uopšte uzele u razmatranje.
U svakom slučaju, da ne skrenem s teme jer sam jako osjetljiva na ta kolektivistička dešavanja, također nam je rečeno da ćemo, ako imamo dobar stav, biti zdraviji. Ili, ako smo bolesni, to je zbog neke negativnosti koju iznosimo u svijet i moramo biti svjesniji svoje energije. I dolazimo do momenta da krijemo istinske osjećaje i pravimo daleko veći problem, kao na primjer: zakasnimo na prijeko potreban medicinski pregled jer “Sve je u redu, ja živim zdravlje!”.
Od nas se traži da negiramo vlastitu ljudskost prikrivajući svoju bol stavom „mogu ja to“ (iako ne mogu) i osmijehom (najčešće kiselim). Svatko od nas, pogotovo kad se borimo sa nekim izazovima u životu, zaslužuje da osjeća cijeli spektar naših emocija, a to nas ne čini problematičnim ili nejakim – to nas čini ljudima.
Složićemo se da je nekad jedna “tura” plakanja bolja od milion pročitanih izreka ili pregledanih na desetine videa naših novokomponovanih “svemiuživotupotaman” lajf koačeva i gurua.
Disclaimer: Ovaj članak je pregledala prijateljica psihilog nakon pisanja te potvrdila da članak nema nikakav negativan efekat na psihičko stanje prosječnog čovjeka, ali u svakom slučaju se ograđujem od eventualnih problema nakon čitanja. Pisano je zbog vlastitog iskustva sa pozitivnonegativnim atmosferama gdje sam uspjela pomiriti svoju pozitivu sa potrebom za realnim sagledavanjem situacija u okolini radi bolje reakcije na ljude i dešavanja u mom životu.
aneksioznost coach depresija emocije emoticonalni fantazija life negativnost plakanje pozitiva pritisak psihologija razmisljanje suze vibracija
Last modified: 04/01/2021
