Otkako je moj dječak porastao i trebao da krene u školu bacila sam se na istraživanje o opcijama kućnog obrazovanja umjesto ovog “tradicionalnog” školskog sistema.
Ja sam lično prošla kroz skoro sve nivoe obrazovanja, od osnovne škole preko srednje pa i fakulteta i iskreno nisam sigurna da sam baš odabrala kvalitetan način za učenje i kvalitetan izvor informacija, odnosno ne smatram da mi je klasični školski sistem ponudio ona znanja i vještine koji bi mi kvalitetno oblikovali i privatni i profesionalni život. Ne bih željela da ovdje govorimo o nekim “dobrim ili lošim” učiteljima, nastavnicima, profesorima jer kao odrasla osoba danas znam da to kakvi su predavači kao ličnosti nema apsolutno nikakve veze s time čemu nas uče i da li je to čemu nas uče nama zaista potrebno. Moje pravo učenje o struci i životu generalno je počelo od kraja fakulteta i još traje. Uokvirivanje znanja kroz školu je najveći neprijatelj modernog čovjeka. Znanje ne pripada školi već čovjeku i svaki čovjek na vlastiti način pronalazi i stornira to isto znanje u skladu s kapacitetom kojim raspolaže.
Niko od nas ne voli i ne želi da mu se bilo šta u životu nameće, pa ipak, kad se radi o klasičnom obrazovanju skoro svi “prihvatamo igru”.
Pa krenimo redom.
KUĆNO ŠKOLOVANJE (HOMESCHOOLING)
Kućno školovanje (homeschooling) je usmjereno direktno i isključivo na roditelje i potpuno je neovisno o javnom školskom sistemu. Znači, roditelji su ti koji određuju pristup i način učenja, roditelji su ti koji finansiraju kućno školovanje kroz utrošak vremena, materijala, troškova za izlete i slično.
Roditelji samostalno kreiraju svoj “kućni školski” kalendar te nemaju supervizora u educiranju svoje djece. Roditelji odlučuju koji sistem će koristiti za ocjenjivanje svoje djece (učenika) te na koji način će da prate napredak.
U nekim državama na svijetu postoji poseban protokol “provjere znanja” kod djece tako što djeca rade jednom ili dva puta godišnje testove koje im daju obrazovne institucije države. U nekim državama ni ta opcija nije obavezna, ali radi eventualnog nastavka školovanja u javnim ustanovama tipa fakultet – roditelji “prijavljuju” svoju djecu na redovne procjene radi potrebne dokumentacije za upis ukoliko dijete pokaže želju za tim u nekom kasnijem periodu života.
Meni lično je bitno za napomenuti da u opciji kućnog školovanja roditelji imaju priliku da edukuju svoju djecu i kroz prizmu vjere i prema vjerskim načelima -(npr – kreacionizam vs evolucionizam), dok je ta opcija u javnim ustanovama poprilično isključena iz generalnog plana i programa da bi se pomirile strane svih mogućih religija i različitih religijskih dogmi svakog učenika i roditelja.
Najprivlačnija stvar u homeschooling-u je da roditelji imaju priliku da organizuju vrijeme, gradivo i praktični rad. Na primjer – pri času geografije objasne djetetu šta je Bjelašnica, u dvorištu naprave Bjelašnicu od drveta/kamenja/blata i dijete odvedu na Bjelašnicu. Teorija i praksa u jednom kroz individualni pristup djetetu što je naprosto nemoguće u javnom obrazovanju gdje učitelji i nastavnici po predefinisanom nastavnom planu “iznose” informacije u istom tonalitetu, istom pristupu i na isti način skupini različite djece, djece koja dolaze iz različitog intelektualnog, životnog, sociološkog i duhovnog miljea.
Moram dodati i ovo – navodno se borimo protiv “zlog globalizma”, a onda 160 djece četvrtog razreda neke osnovne škole podvedemo pod isti plan i program, bezosjećajno, uniformno, diletantski…
ONLINE ŠKOLA
Online škola podrazumjeva da su učenici upisani u klasičnu školu i putem interneta dobijaju informacije o trenutnom sadržaju definisanom po redovnom nastavnom planu i programu, pa čak imaju i uživo predavanja od strane nastavnika putem web kamera. Za online školu su potrebni laptop/računar, internet konekcija, knjige za odgovarajući razred te ostali materijali potrebni za obavljanje školskih zadataka. Kao što vidimo, osnovna razlika naspram klasičnog školovanja unutar prostorija javnih škola je samo u tome što nisu u tim prostorijama, što je fantastično, zaboga – potpuno isto.
Sva djeca pripadaju redovnom kalendaru javnih škola i najčešće se moraju “prijaviti” u školu u određenom periodu u toku školskog dana. Svi učenici moraju da prate rad po nastavnom planu te bivaju ocjenjeni po sistemu definisanom u javnoj školi. Online škola je prenesena standardna škola preko interneta u kućnim uslovima. Sam nastavni plan i program nije izmjenjen i roditelji ne utiču na ogranizaciju istog, odnosno “oslobođeni” su tereta planiranja i pripreme nastavnih planova.
Online škola, baš kao i klasična škola, podrazumjeva da svi učenici moraju da uče iste stvari, istim tempom, u istom datom vremenskom periodu i po definisanom nastavnom planu i programu bez obzira na sociološke, psihološke, financijske, duhovne ili bilo koje druge faktore.
NEKE ČINJENICE I PITANJA ZA SVIJET O KOJIMA SAM RAZMIŠLJALA PROTEKLIH GODINA
Prosjek sati koliko jedan osnovnoškolac u Bosni i Hercegovini provede u školi je oko 180/godišnje; prosjek sati koliko jedan osnovnoškolac “prati nastavu” u kućnim uslovima bude nije definisan. U homeschooling opciji roditelji i djeca mogu, a i ne moraju da definišu termine rada u danu i/ili čak i vikende generalno. Nevjerovatno – svijet postoji i bez vikenda.
Da li zaista trebamo da odvajamo življenje i učenje? Da li smo predefinisani tako i ko nam je postavio takvu glupu teoriju da je učenje tek neki dio života, a ne onaj koji trebamo normalno prihvatiti kao nešto poput toga kada žedni pijemo vodu ili kada smo gladni i tad jedemo…
Da li je moguće zaustaviti proces učenja kad znamo da čovječije biće od prvog dana uči pa do kraja života? Da li nam je zaista potrebno da nam neko da neku diplomu i kaže: “Evo, završilo se učenje!”?
Da li je puko memorisanje hrpe rečenica zaista učenje? Memorisanje podataka radi iskoristivosti istih pri ocjenjivanju, a ne korištenje istih u nekim životnim (ne)prilikama je ono što klasično obrazovanje nudi.
Zašto javne škole ne potiču djecu da uče ono što vole i u čemu su “dobri”? Nisu sva djeca ista i nemaju isti kapacitet – međutim idu svi u iste škole i slušaju isto gradivo i ubacuju se u predefinisani kalup…
Zar ne bi svijet bio mnogo ljepši bez vršnjačkog nasilja?
MINI ZAKLJUČAK
Kao roditelj smatram da mogu bolje da edukujem svoje dijete nego sistem. Uz ono što znam da mom Ammaru dobro ide ja ću na taktički način i s planom da dodam i ono gdje mu ne ide baš dobro. I iako je u Bosni i Hercegovini ilegalna opcija “školovanja kod kuće” ja ću da se aktiviram na tom polju i da se potrudim da doprinesem koliko mogu da se usvoji zakon o kućnom školovanju. I vjerujem, bez obzira što jednog dana neću koristiti usluge javnog obrazovanja, da ću i dalje da plaćam porez za te iste javne škole kao što to rade stotine hiljada ljudi koji ga plaćaju iako koriste “kućno obrazovanje” širom svijeta.
U modernom obrazovanju svi bi učenici trebali biti “s posebnim potrebama”: iz škole gdje svi uče iste stvari u isto vrijeme i na isti način treba prijeći u školu gdje svako uči na način koji je njemu primjeren i koji sam odabere, a od kojeg će kao pojedinac imati koristi u životu i kroz koji će ostvariti svoj puni potencijal.
bosna djeca edukacija hercegovina homeschooling nastava obrazovanje ocjena online škola teorija
Last modified: 19/08/2020
