In MINDSET Written by

O počecima poslovanja i mindsetu u Evropi

Pratim dosta poslovnu scenu cijelog svijeta, već godinama. I šta sam primjetila što mi kod nas nije jasno? Kroz cijeli blog ću pokušati da izbjegnem politiku maksimalno, jer sam totalno apolitična, ali historija je historija, i fakti su fakti – ne mogu je zaobići kad želim da prenesem svoje mišljenje.

Bosna i Hercegovina je mala državica, jugoistočni dio Evrope. Sistemi, vlasti, narodi i svašta nešto se izmjenjivalo, vrlo često. Ali sam odrasla pod nekim okriljem – VOLIM SVOJU DRŽAVU, i NAŠI LJUDI SU DOBRI – VJERNICI. Narod jedinstven, pun podrške, pun razumjevanja… Komšija bio svetinja! Danas, šta, kako i kada se desilo nemam pojma, ali svi ti međuljudski odnosi su se strašno poremetili.

Jedni su se zadali u biznis kopirajući samo ono pogrešno sa Zapada, a to je hvalisanje do iznemoglosti. Toliko videa sa raznih konferencija, toliko slika sa putovanja, uređenih kancelarija, priča o znanju i uspjehu kao da su sa neba pali. Kao da su promašili jednu stepenicu kad pričaju o svom poslovanju. S druge strane, ljudi toliko kritikuju tuđu nemoć, da često nađem opravdanje za stid mnogih koji kriju svoj belaj, trenutni ili onaj prošli.

Ja ću se potruditi da pričam o onom pozitivnom, i da imam (isto/slično)mišljenike. Sjećate li se kako je Steve Jobs počeo s Apple kompanijom? S najboljim drugom – iz garaže. Tražeći investitore, deverajući na sve strane. Znate li kako je počeo Džef Bezos? Iz garaže, s jednim računarom, i idejom, a danas je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu. Michael Dell – danas poznata kompanija Dell za koju su skoro svi na svijetu čuli je počeo tako što je uzajmio $1000 od porodice. Kapitalna investicija za Hewlett-Packard je bila $538. I mogu nabrajati danima.

Navešću i svoj primjer iako smo mi mali za razliku od gore navedeni doajena biznisa, ali sebi smo taman. Davne (:D) 2008 godine prvu web stranicu je moj muž, Sanel, napravio iz internet kluba. I to 10ak kilometara udaljenog od kuće jer nismo imali internet, niti smo imali auto. Niti para, niti računara, moja mama prvi negdje dobila pa nam ga dala. Napravi sve što treba, pa ujutro rano ode do grada da provjeri ima li grešaka, skine dodatne fajlove pa se opet vrati kući pa nastavi. Ali je napravljena, i dan danas radi što je za život web stranice kao u psećim godinama – barem četvrt stoljeća. Danas, hvala Bogu, imamo sve potrebno za rad, i preko toga. I mene nije stid da o tome pričam!

Je li to zato što mi nije politička stranka dala “investiciju”? Je li to razlog zbog kojeg ne čujemo priče mnogih uspješnih/sretnih ljudi? Je li zbog toga nemamo razumjevanja kad neko se otvori pa kaže – pokrenuo bih to i to, ali mi treba 10.000 KM? Šta se s nama dešava da ne želimo bolje ni sebi ni ljudima oko sebe…?

Napretka nema sve dok budemo gledali kakvo je auto kod komšije, ko šta nosi u kesama iz trgovine ili da krijemo svoje znanje i resurse kao zmija noge jer ne daj Bože da još neko se snađe u životu. O mindsetu se radi. O plati u Americi normalno pričaju, o idejama raspravljaju sa znanim i neznanim, konkurenciju ne blokiraju na društvenim mrežama kao što su mnogi mene blokirali (o ovome ću maksuz članak napisati, ako Bog da) nego uče jedni od drugih.

Plaćaju rad, nema “od komšije malog” da za džaba radi, plaćaju znanje, plaćaju iskustva. Tamo se uspješne priče dijele. Tamo nema sramote, sramota je biti neproduktivan član društva. Pa hajde kad smo pokupili mnogo šta, hajde da pokušamo i to. Otvorenost, znanje, rad, suradnja, podrška – neka nam to bude u fokusu. Nisu bitne “dajdže multimilioneri”, nisu bitni porezi, političari, stranke, nacionalnosti, zavidnost, ljenost. To neka ostane onima koji su tako navikli, a mi – nove generacije trebamo sebi da gradimo svoju atmosferu. Ne treba da nam zagađuju naš život sa svojim istrošenim i neispravnim stavovima.

U poruci možete poslati, pa barem anonimno, kako je bilo kad ste počeli, čisto da zavrtimo priču i da malo damo inspiracije i drugima.

P.S. U naslovu sam stavila “mindset u Evropi”, jer koliko sam ja mogla primjetiti – možda mali procenat da je bolje u ostalim evropskim zemljama, ali sve je to u “pet deka”. Stari kontinent je najbolji za ratove i politiku. A od dobrih stvari – umjetnost i historija. Jesam hejter, ali moraćemo da se aktiviramo kad se radi o poslovnom enviroment-u, neće nas moći zauvijek izvlačiti jedan toranj u Pizzi – odoše ljudi ipak u Singapur. Of kors – biće članak o tome 🙂

Visited 1 times, 1 visit(s) today

Last modified: 03/12/2019

Pretplatite se na novosti s moga Bloga :)
Close