Ekonomija produktivnosti ili ekonomija profita, pitanje je sad?

Ekonomija produktivnosti ili ekonomija profita, pitanje je sad?

Produktivnost je u svom najširem smislu sposobnost da se određeni poslovni zadatak uradi u određenom vremenu i na tačno određen način prema tačno određenom planu i šablonu rada; visoka produktivnost podrazumijeva visok stepen pobrojanog, a niska produktivnost ili, ako hoćete, učinkovitost podrazumijeva odstupanje od pomenute definicije. Na praktičnom primjeru to se najbolje vidi kroz takozvanu normu rada, odnosno isplaniranu količinu proizvodnje određenog proizvoda u određenom vremenu.

Tako možemo reći da ako je plan proizvodnje po radniku dnevno 10 pari cipela, ako ih je napravio ispod tog broja govorimo o podbacivanju norme, odnosno niskoj produktivnosti, a ako je taj broj 10 ili više onda govorimo kako je norma ispunjena ili prebačena, odnosno produktivnost je na visokom ili vrlo visokom nivou u procesu proizvodnje. Pored ovog primjera možemo navesti produktivnost u vremenu (skraćivanje trajanja radnog procesa), troškovima repromaterijala i mnogi drugim karakteristikama proizvodnog i prodajnog ciklusa, koje su mjerljive. Očigledno je iz pomenutog da je marljiv radnik prebacio normu, da je onaj manje vrijedan ispunio ili podbacio normu, ali da je time generalno varijabilnost produktivnosti u poslovnom procesu, pa tako i u ekonomiji generalno, veoma mala i teži ka pozitivnom koeficijentu. 

I zaista, ekonomija produktivnosti nas uči da discipliniran rad na svim poljima poslovnog procesa dovodi do uspješnog okončanja zadataka u tom procesu.

ALI…

Ekonomija produktivnosti ne implicira profit; vi možete biti veoma vrijedan drvosječa i imati na lageru stotine kubnih metara drva za loženje, no šta će vam to ako se svi oko vas griju na struju ili plin? Sad bi neko rekao: “Pa naravno da se neću baviti djelatnošću koja neće donijeti prihod, zašto bih gomilao ogrjevno drvo ako ne postoji tržište za to?” Moj odgovor je: “Naravno, ali to o čemu ti govoriš je već profit, a ne ekonomija produktivnosti.”

Naime, kod nas je uvriježeno mišljenje da ako čovjek marljivo radi svoj posao da će njegov trud biti nagrađen profitom. Neće! Profit se pojavljuje samo ako se ispune principi ekonomije profita, a primarni je NOVA VRIJEDNOST ZA POTENCIJALNOG KUPCA ILI KLIJENTA. Vaš rad ne znači ništa, vaš trud ne znači ništa, vaš umor nije interesantan klijentima, a za vaše zalaganje nećete dobiti prolaznu ocjenu. Ako klijent u plodu vaše produktivnosti ne vidi novu vrijednost za sebe vi nećete ostvariti profit, te je stoga vaša visoka produktivnost bila uzaludna. Kod nas je nažalost i dalje bitna ona konstatacija “hajde samo nek’ se radi” – rad ne donosi profit i najčešće i najteži fizički poslovi su veoma malo plaćeni (rudarstvo, poljoprivreda, teška industrija).

U bivšem socijalističkom sistemu nisu važile zakonitosti ekonomije tržišta, već planske ekonomije; radnik bi dobio normu koju mora ispuniti i za to bi bio plaćen, ako je prebaci i za to bi bio plaćen, a ako podbaci normu i time smanji produktivnost kolektiva bio bi novčano sankcionisan. Takav sistem se pokazao nepraktičnim jer su se ljudi plaćali za ono šta rade i urade, a ne za ono šta su zaradili. Da li preduzeće imalo dobit ili ne – radnici su morali biti plaćeni.

Nažalost, kod nas i u regionu i dalje su ostali prisutni elementi planske ekonomije, naročito u sektoru plata gdje je ljudima potpuno logično da budu plaćeni samo zato što su zaposleni. Ne ulazeći u tematiku etike pojedinih poslodavaca u BiH i regionu koja je svakako upitna i ovakvo stanje svijesti tjera mlade iz BiH i regiona u inostranstvo, jer većina smatra da samo svojim prisustvom na radnom mjestu zaslužuju pravo na dohodak, ne razmišljajući apsolutno koliko su doprinijeli povećanju profita, a ne produktivnosti u kompaniji u kojoj rade. S druge strane, javni sektor i kompanije u BiH su u još dubljem glibu prethodne ekonomije, te ne samo da ne mjere profitabilnost parametrima 21. Stoljeća, nego ne posjeduju ni osnovne indikatore produktivnosti unutar tih kompanija, ne poznaju transparentnost niti ulogu ekonomije profita i nauke marketinga generalno. Ako mi ne vjerujete, evo iako ste zdravi, nadam se, odite u bilo koju bolnicu u BiH i pronađite negdje u zgradi cjenovnik, jer bili vi korisnik zdravstvene zaštite ili ne, bilo bi valjda logično da znate šta i koliko plaćate, koliko košta recimo stavljanje gipsa na slomljenu ruku ili operacija slijepog crijeva?

Na kraju, umjesto zaključka misao – da li je bolje pronaći nekoga ko želi da kupi iscjepana drva i dogovoriti cijenu ili ih najprije iscijepati pa tražiti kupce? Ovo je osnovna razlika između ekonomije produktivnosti i ekonomije profita.